Cinque Terre

 Pet bajkovitih naselja u ligurskom priobalju Italije dio su nacionalnog parka Cinque Terre (Parco Nazionale delle Cinque Terre), a od 1997. god. i pod zaštitom UNESCO-a. Kuće su građene uz potoke i na liticama, čvrsto se držeći jedne za druge. Iako postoje još od srednjeg vijeka, naselja su dugo bila nepoznata turistima. I to sasvim nenamjerno, zbog svog specifičnog položaja i teškog pristupa. 1870. sagrađena je željeznica koja je otvorila Cinque Terre vanjskom svijetu i danas je najbolji način za doći u ova slatka mjestašca. Također, poseban doživljaj je doći brodom iz Genove ili nekog drugog većeg grada i uživati u pogledu dok se približava obali. Mi smo došli autom, uspinjući se vijugavom šumskom cestom na vrh, odakle smo prelazili u naselja po redu. Najsjevernije naselje je Monterosso al Mare, a izgrađeno je na vrhu sv. Kristofora.

Na početku mjesta je parkiralište za aute, često ne dovoljno veliko za sve koji žele posjetiti ljupka i živopisna mjestašca. Gužva je neizbježna. Zbog blage klime, posjetitelja ima u svako doba godine, a mnogo je i dnevnih turista. Ipak, zbog odlične povezanosti raznim prijevoznim sredstvima, problem je jedino naći slobodan stol za popiti piće ili pojesti neki domaći specijalitet. Slijedi Vernazza, prekrasno naselje koje je gotovo na moru, a usko korito potoka uz koji je sagrađeno, sakrivalo je selo od osvajača s mora. Mali špiljski prolaz sa lijeve strane vodi ravno na more. Mjesto je malo i zbijeno, a u kolovozu 2011. nastradalo je u velikoj poplavi, koja je donjela nekoliko metara visoke nanose blata i pijeska, a sa sobom odnjela i ljudske žrtve. Mještani su evakuirani, radnje zatvorene, kuće uništene. Do danas, mjesto se oporavilo, trgovine i galerije ponovno su otvorene, kuće su popravljene. Poplavama svjedoče strašne fotografije na ulazu u mjesto, ali i neke kuće, koje su vidno pomaknute nekoliko metara niže od prvotnog mjesta gdje su stajale. Nasadi vinove loze na obroncima ponovno su oživjeli i daju plodove, stabla limuna i maslina također.

Dalje putem pred očima se žute i crvene uske i visoke kućice Corniglie. Corniglia je sagrađena na litici i more je duboko ispod visokog rta. Stigli smo u toplo proljetno predvečerje, a uske uličice ovog mjesta ostavile su nas bez daha. Na svakom koraku male radnje sa autohtonim proizvodima i suvenirima. Ručno oslikane majice sa morskim motivima, kuhinjska pomagala od maslinovog drva. Trgovina sa voćem i povrćem, a na ulazu velike tegle pune mirisnog bosiljka, neizostavnog sastojka u mediteranskoj kuhinji. Mali trg pun je mladih veselih ljudi, koji žive i rade u turizmu i za turizam. Sunce polako zalazi, sjedimo na terasi s pogledom na more, na stepenaste vrtove, na žuto i crveno obojane kućice, i pokoju plavu. Dalje nailazimo na Manarolu, koja kao da tone u more. To je najstarije naselje, crkva Sv. Lorenza sagrađena je 1338. godine. Najčešće se upravo Manarola nalazi na plakatima za Cinque Terre. Potok je prekriven drvenim daskama, da se šetnica bolje iskoristi, a posebna atrakcija je šetnica između Manarole i Riomaggiore-a, nazvana Via dell'Amore (Ulica ljubavi). To je najjužnije naselje od njih pet, koji su okosnica talijanskog turizma i sve češći odabir za vikend putovanja. Ovdje je dominantna je crkva Sv. Ivana Krstitelja. Kuće u toskanskom stilu sa toplim nijansama žute i crvene boje sa zelenim škurama savršena su kulisa za romantičnu filmsku scenu, reklamu ili privatnu fotografiju. Mjesta su stilski povezana, ali svako ima neku svoju priču, svoj duh, način ophođenja sa strancima koji se ne mogu nadiviti ljepoti nemodernog. Staze na strmim stijenama zovu na osvajanje, a pogled koji puca iz visina na šarena naselja u podnožju i veliko plavetnilo, nezaboravan je.