Bitka kod Samobora

Svakog ožujka, livada Vugrinščak u Samoboru pretvara se u bojno polje.Na Pepelnicu, davne 1441. godine odigrala se borba za nasljedstvo prijestolja, nakon smrti kralja Albrehta Habsburga.U bitku nas, svojim govorom, uvodi sudac, pa notar, cvajbar, pater i varoški sluga.Tek nakon govora kreće bitka.

I ove godine su Vitezovi Zelingradski pokazali kako su grofovi Celjski odnijeli pobjedu pred vojskom poljskog kralja Vladislava Jageloviča.

Bitkom je udovici Albrehta Habsburga, kraljici Elizabeti, pomognuto da zadrži prijestolje.

Vjerodostojna scenografija sa topovima, utvrdama, katapultima, odlično dočarava kako se nekada borilo za vlast.

Oko livade smjestili su se brojni stari obrtnici, kuje se željezo, spremaju se jela na srednjevjekovni način.

Povorka sudionika, uz pratnju bubnjeva, kretala se kroz cijeli grad. Obaviještavali su stanovnike na nadolazeću opasnost. Ovi su pak u miru ispijali kavu na samoborskom trgu i oglušili se na zapovijed da se sakriju iza zidina starog grada. Sunce je izmamilo brojne posjetitelje na ulice, na kojima su šetale dvorske dame u renesansnim haljinama.

Kiša strelica na jednoj i drugoj strani zaintrigirala je publiku.

U pozadini se čuje top, pa rog, pa lavež pasa. Sve to prati budno oko iza brojnih fotoaparata i kamera.

Vatrene kugle iz katapulta dovode do vrhunca bitke. Borba prsa o prsa djeluje stvarno i ozbiljno.

Dječaci, fascinirani borbom, žele mač i oklop, i zlatnik... i luk i strijele...

Svega tu ima i sve je na prodaju.

Bitka završava. Vojskovođe i pratnja dolaze do kraljice Elizabete. Poraženi vojskovođa polaže zastavu i priseže na vjernost.

Kaštelan poziva prisutne na gozbu. Topovi odaju počast kraljici.